Šeherezada
srijeda, 15.05.2024.
Mene moja trešnja zaje... zeza.
Ne znam da li ima još ljudi s takvim problemima, da ih neka biljka vuče za nos... al' eto, mene ova moja ozbiljno nervira.
Pisala sam o njoj nedavno, a nu - OVDJE... to kako je mlada, ali da ima već dovoljno godina da bi rađala, a ne rađa. Čak i ne cvjeta. Pa je onu godinu kad sam zaprijetila da ću je skratiti i za glavu i za noge pokazala prvi cvijet i ostala živa.
No ploda nije bilo.
Sljedeće godine, strogo nadzirana, pokazala je i čitav cvjetni buketić, pa ponovno ostala na životu iako ploda ni te godine nije bilo. Naredne godine se cijela iscvjetala i probudila nadu da će konačno stvarno nešto biti od nje, i ponovno je pošteđena... ali, pogađate - plodovi su još jednom izostali, a trešnju je čak napala i nekakva bolest.
Ove godine se još više iscvjetala, iako sam ja mislila da je to nemoguće nakon prošlogodišnjeg obilja, no mene to više nije diralo i čvrsto sam odlučila da joj je ovo posljednje cvjetanje ako ne bude niti jedne jedine trešnje. To, da joj može spasiti život ako se zacrveni samo jedna trešnjica, rekla sam i prijatelju koji je ponudio preventivno prskanje.
Prskanje je obavljeno, no odmah sam upozorena da se ni ove godine ne trebam nadati plodovima jer da moja trešnja nema adekvatnog oprašivača.
Et', svašta... ne sjećam se kad sam posljednji put bila tako iznenađena kao nakon njegovog pojašnjena. Naime, ja sam uvijek mislila da je voću dovoljna samo neka pčelica, možda bumbar, malo vjetra, vrapci i komarci... i eto malih trešnjica.
Ali ne, ispadoh ja potpuna neznalica u vezi te oplodnje.
Reče on, a poslije sam i sama malo proučila , i stvarno ispade da su trešnje malo veće igračice koje se ne zadovoljavaju sitnim kukcima nego da za oplodnju traže neko kompatibilno stabalce u krugu od pedesetak metara.
Što bi značilo da za moju trešnju u blizini neema dobrih moomakaa...
I tak' ja nju jutros ponovno obilazim i gledam - stvarno i opet nema trešanja, i govorim joj da je to to. Oprašivača nema, a da ja sad sadim neko voće samo da bih je udala... ne znam baš...
Kod nas se takve stvari nikad nisu silom radile i nikad se nikoga nije nagovarao na ženidbu/udaju, čak ni spominjalo osim ako taj netko nije sam odlučio da se ženi/udaje, pa to onda svima priopćio... i da onda nema smisla ni da ja nju silim na takvo nešto.
Ali da nema smisla ni da ju takvu zadržim... da što ću s njom.
Ali kad vam kažem - ja sam jutros stvarno cijelu trešnjicu obišla i pregledala, i ni jedne trešnje nije bilo... a onda sam ipak nekoliko sati poslije ugledala ovu sliku.
Iznenada, samo mi se pojavila pred nosom.
Jedna jedina.. ona jedna trešnja spasa koju sam ranije tražila.
Ali kako sad mislim da me namjerno zeza nisam sigurna da ću održati obećanje.
Pa ne može mene svaka šuša vući za nos :I
A nu... evo Gibonni odmah uskače i tuli - U moje stihove ti se zavuci... tamo si sigurnaaaa...!
Je, mislim se, samo tebe čeka. Zar ne vidi da ni ja ne mogu s njom, a da kako bi onakav karonja ka' šta je on.
Nema pojma u što se upušta!
Eh... al' barem campanula ni ove godine nje podbacila.
Pizza
utorak, 14.05.2024.
Mortadeli, piše, rok istekao jučer.
Eno ga Gibonni pjeva - I ove dvijeee duušee što nam je Bog povjeriooo ... (ozbiljno, pjeva, eno na Tv-u najava za koncert).
Sve - danas ću, sutra ću i eto ponedjeljka trinaestog. Dobro, dan ovamo ili onamo, nebitno, nije problem.... problem je što kad ja zamijesim tijesto za pizzu, onda uvijek zamijesim za tri pizze.
Lakše mi tako nego prćkati oko jedne male grudice... ali onda moram i pizze peći tri dana 
Ma dobro, neš' ti problema... i tako ovo i je ona posljednja... ja sam zapravo htjela malo Talijanima prigovarati licemjerje.
Al' ne mogu.
Mislim - mogu, i vjerojatno se i ima (za)što, al' ne mogu ovo što bih ja sada, jer ne bih bila u pravu :I
Pokušala sam ja i s neke druge strane pronaći prolaz... al' ne mogu ni tu, ni s te ne bih imala pravo :I
Recimo, obzirom da ja jako volim slatko-slano-kisele okuse, pa tako i pizzu s ananasom, a čitala sam nedavno kako se Talijani jako protive takvim pizzama, htjela sam im onda prigovoriti baš na ovoj s mortadelom i pis(sss)tacijama... kao - ne priznaju ananas, a pis(sss)tacija im, je l', autohtona sorta; eno raste na svakom ćošku uz maslinu i smokvu k'o usred Irana...
Hebiga, al' stvarno raste - Italija je čak jedna od vodećih zemalja po uzgoju pis(sss)tacija, i odmah bi me sse moglo poklopiti da im prigovorim na licemjerju :I
Al' dobro, svejedno ja imam pravo reći da je meni ona s ananasom puno bolja od ove (e, neće mojem nepcu nitko određivati što će se njemu sviđati :O).
Mislim, O.K. pistacija, al' mortadela mi se niš' ne sviđa. (Pre)slana, (pre)žestokog okusa... suvišna...
E, eto im sad!
Cicciolinaa...
Mali update, intermezzo... dodatak na prethodni post:
Alzo, pogled na tri brata, tri junaka...
Dokaz da kud' ja okom, tud' oni lež... skokom 
Istina, nisu našli Gibinu Cicciolinu, al' jesu friško procvjetalu, nedavno posađenu 'Don Juan' ružu. On(a) čuva stari zid, a oni nju, spremni i život dati :))
Sad razmišljam kako bih se mogla okoristiti iznajmljujući ih kao... Švicarsku gardu, recimo
Hot, hot, hot... (dobro je, znam tko ga je ukrao...)
ponedjeljak, 13.05.2024.
Nešto iz korejske kuhinje.
Alzo... spajsi pileća krilca (to ne znači da ćemo sad o tome što pjevaju Spajsice... nisu one ni do koljena našim Divasicama :O).
I dok sam dotjerivala okus umaka učinilo mi se da je preblag pa sam počela dodavati još čilija, a onda se nakon male zadrške ljutina javila i u grlu i na jeziku 
... al' dobro je, nisam pretjerala.
Fino je 
I dok Divasice (zasluženo) odmaraju, Gibonni sad pjeva - Cicciolinaaaa... meni nije važan broj... al' meni malo krivo što sam imala samo ova tri krilca, pa idem sad izmarinirati i koju nogicu.
I idem vidjeti i hoće li mačke htjeti jesti :O
Mrmlj... YT je nekad ranije imao oba ova 'krila' spojena :I
'Ko mi ukrade naslov
Huuuu... svakakvih uzbuđenja i zbivanja ovih dana.
Sad bi bio red i za malo odmora.
Što da ne... eno i Divasice složno uglas zapjevaše - Ponekad mi dobro doođee,,..
Weeell... Miss American Pie
subota, 11.05.2024.
Alzo, svaku jabuku razdora dobro je utrpati u neku finu pitu... joj, imala sam tu riječ...hm... et', ne mogu se sad sjetiti, al' nešto kao zadruga.
(Z)(U)druženu pitu.
Divasice sad pjevaju - Vezani smo miii... i Nismo miiii kriiviii...
Doduše, ja nisam imala jabuke razdora, nego stare i nove jabuke. Ove nove su lijepe i crvene pa mogu još stajati na stolu, a stare su se već malo smežurale.
Nisam ih mogla pojesti sve odjednom, a bilo mi je žao da propadnu (nu... a teško žabu natjerati u vodu i V peći pitu :O)
A s kuglicom sladoleda nikome više ništa nije bilo žao...:
Problem je jedino bio taj što ja imam jako veliku žlicu za sladoled pa je kuglic... sladoledna kugletina st(aj)ala na piti kao šaka u oko il' kamena gromada koja samo čeka kad će pasti s vrha stijene...
Pa sam ja onda smanjivala (zbog fotografija)
Pa smanjivala...
Smanjivala...
Pa čekala da se malo otopi i sljubi s pitom... 
E, a dobra stvar je (valjda:O) što ja stvarno rijetko doručkujem... inače ne znam kako bi to izgledalo na dulje staze
I tak...
Povuci, potegni... horseradish
petak, 10.05.2024.
Primjećujem da... kako starim, moj organizam osjeća potrebu za nekim drugim okusima. I to nerijetko za okusima koji su mi ranije i odbojni bili. Ne znam, događaju li se takve stvari ljudima zato što nam organizam nešto signalizira, ili je to samo normalna faza koju tijekom života manje-više svi prolaze. Jer jedino se Danijela Martinović i Vera Wang ne mijenjaju, svi drugi, i sve drugo, podložno je promjenama.
Dakle, proteklih nekoliko godina sve više mi odgovara ljuto i papreno, i ne mogu se ne sjetiti svih onih čobanaca i fiš-paprikaša nad kojima sam toliko puta otplakala odbijajući ih, dok je istovremeno moj otac govorio da je jelo moglo biti i malo paprenije...
A onda je nekoliko njegovih posljednjih godina života, dok sam se ja trudila ugoditi mu, prošlo u odbijanju većine skuhanih jela za koju je tvrdio da je preljuta, a da on ljuto nikada nije volio.
I to je znao reći čak i onda kada se radilo samo o špinatu kuhanom na mlijeku
Tako da sad ne isključujem mogućnost da ću i ja s vremenom ponovno početi odbijati ljuto i papreno, ali dok, iz ove perspektive, sagledavam tu širu sliku, nekako sam zadovoljna što je ovo sada još uvijek ovako...
I dok su Divasice garant negdje pjevale - Oprosti mi... i budi sexy cool - ja sam se danas zaputila u vrt po horseradish. A hren... znam , znam... al' volim se tako ponekad praviti Englez (kad je mogla jedna moja ruža, koja je inače čajevka, nedavno glumiti englesku, koja pomalo nalikuje božuru (al' nisam joj dala na volju pa sam je nazvala damašćankom (k'o oni noževi...), mogu se onda i ja ponekad praviti što hoću :O), Čak sam danas, iako znam da imam hren u vrtu, i znam kako on izgleda, instalirala onu aplikaciju za prepoznavanje biljki pa se s hrenom išla upoznavati :)))
Alzo, ja hren inače kupujem... u staklenkama, već pripremljen, i ovo je bilo prvi put da sam ga vadila iz zemlje. Staklenkama sam do sad bila zadovoljna, ali kako mi raste apetit za ljutim... sjetila sam se da imam (i) taj u vrtu...
Ma joj, lažem kao i obično - i dalje sam zadovoljna s hrenom u staklenkama, po ovaj sam išla samo zato što sam trebala fotografije, a imam ga, je li...
A imam i novu štihaču(!) prije dva dana kupljenu, pa je trebalo i nju testirati. Onu, koju je moja mama imala godinama, i desetljećima čak, ja sam prošle godine uspjela slomiti čim sam je uzela u ruke. A samo sam ruže išla posaditi :I
Inače, kod mene ovdje štihača se ne zove štihača, nego ašov (od mađ. ásó), ali ako se već pravim Englez, mogu se ja praviti i poliglot... :O
Alzo, pošla sam ja nadobudno s novom i oštrom štihačom u vrt - nova ona, neiskusna ja pa ćemo, kao, zajedno stjecati iskustva i pisati neke nove, lijepe priče... i, ajme - zamalo slomim i nju :I
U prvi mah sam stvarno pomislila da je do mog neiskustva, jer sam se upinjala i vrtila, i zabijala štihaču koja je prijetila pucanjem, ali hren nije htio van...
I onda mi je sinuuuloooo...!!!
Pa nije čudo da sam se mučila, nikako drugačije nije ni moglo biti... jer je horseradish (O.K., O.K. hren...:I) zapravo ona repa koju ni djed, ni baba, pas i mačka nisu mogli iščupati... sve dok nije došao mali miš... koji je u stanju i konju rep iščupati :O
Mora biti.
Uvjerila sam se.
A nu mi pomoći vjerne (ništa bez njega)... dobro da ga nisam, dok ovako odmara, zgazila kao one (bez)brojne puževe kojih u vrtu ima više nego ikada. Ne ovakvih malih kao na fotografiji (oni su pametni pa su stalno negdje na povišenome), nego onih vinogradarskih. Ne znam koliko sam ih do sada zdrobila (iako sam ih dobar broj i deložirala), ali na svakih dva, tri koraka čujem jedno krc.
Nije namjerno, samo ih ne vidim u travi. Tamo gdje ih vidim bude i po nekoliko u grupi... i njih onda premjestim.
Al' nije sigurno da ih neću početi (i) kuhati ako krckanje ovako nastavi.
Bude ti točno žao kad pomisliš koliko je to propale hrane :O
Hren - Alternativa za Vas
Neverending Christmas
srijeda, 08.05.2024.
Vjerovali ili ne... ove fotografije nisu snimljene prošlog Božića. A ni nekih prethodnih božića. Ove fotografije su nastale jučer (što... pa, kad su vjerske stvari posrijedi, svima nama je najdraži upravo taj dio oko slavlja, zar ne? :O)
Ima onih koji naslućuju da sam ja malo zdrmana, ali ne i koliko... :O
Al' sad ću ja vama to malo približiti... naime, kod mene još uvijek uredno stoji sva dekoracija od prošlog Božića. Nikakav problem - drvce je ovaj put bilo umjetno (imam takvo jedno za godine kad mi se niš' ne da, pa da u zadnji tren ipak uspijem nešto postaviti ako se predomislim (zapravo, obično me sestra natjera)) pa nije bila hića... za izbacivanje, a ono pravo, živo, je visoko svega tridesetak cm, tako da, eno ga, još uvijek živi i buja na dvorištu.
E, al' nije to sve... jer imam ja još uvijek uredno postavljenu i svu uskrsnu dekoraciju :))) Čak i pofarbana jaja su još uvijek u košarici i samo čekam hoće li se neko sjetiti eksplodirati :I
Da, zapravo... radi se o tome da, otkako sam odlučila da me stvari tipa - ne moram, a mogu i moram, a ne mogu neće više tako pretjerano uznemiravati, sve je nekako lakše. Dobro, što se tiče ove dekoracije, ona je tu donekle i namjerno, jer ono što nisam stigla, a htjela sam, to bilo je upravo snimanje ovakvih fotografija... pa kad nije išlo kada sam htjela i onako kako sam htjela, onda sam rekla da će biti kad bude...
Pa et' sad.
A inače, kad me pitaju kada će (uklanjanje dekoracija), onda kažem da nema žurbe (da vidim hoće li me se i drugi put nagovarati :D) jer da ovako mogu lagano kliziti od Božića do Uskrsa bez nekih većih životnih trzavica :)))
I sad bi Divasice rekle... e, nemam pojma sad što bi one na ovo rekle, samo znam da da ja sad moram otići do groblja.
Jer neke stvari se ipak moraju.
